Ništa ljude tako ne pomiri i ne ujedini, ne učini ih boljim, plemenitijim i humanijim kao muka i nevolja, pogotovu ako dođu iznenada. Ništa ih tako za tren ne otrijezni, ne utuvi im u glavu da je život sam po sebi dovoljno kratak, šansa koja se jednom pruža i koja se ne smije proćerdati, kao iznenadna bolest i nesreća, šok koji ona donosi. Kad je u pitanju dijete, čovjek koji još nije ni zakoračio u život – naročito.
– Nesumnjivo najveći šok za roditelja je kad mu saopšte dijagnozu da njegovo dijete boluje od kancera – kaže Angela Murišić iz Herceg Novog, majka koja je sa mužem Miloradom i svom rodbinom i prijateljima doživjela i preživjela upravo takav šok u oktobru 2011. godine kad im je na hematoonkološkom odjeljenju Instituta za majku i dijete na Novom Beogradu saopštena ta zastrašujuća vijest.
– Kad smo saznali da nam je dijete oboljelo od ove opake bolesti, odjednom nam se srušio cijeli svijet. Čitav život nam se preokrenuo preko noći i sve je stalo. Teško je, zaista, opisati taj užas, pakao kroz koji sam prolazila i ja i sva moja porodica. Plakala sam, osjećala neopisivi strah, neobjašnjivu krivicu, nesigurnost i bezizlaz... Tako sve do trenutka kad je moj sin počeo sa hemoterapijom. Tad sam shvatila da više nema vremena za plač i jadikovanje. Javila se u meni neka unutrašnja, do tada nepoznata snaga, koju, sigurna sam, svaka majka ima. Shvatila sam da moram biti jaka i pozitivna, da samo tako mogu da pomognem djetetu, da samo tako možemo da pobijedimo bolest. Kao da je to shvatio i moj sin, gledao je u mene, pratio svaki moj pokret i uvidjela sam da je moja snaga bila i njegova snaga – kaže Angela.
Ističe da su u takvim trenucima podrška porodice i vjerovanje u pozitivan ishod liječenja gotovo podjednako važni kao i terapija.
– Kad se nađete u takvoj situaciji, sve što je prije toga izgledalo kao problem postaje nevažno. Uostalom, dovoljno je jednom posjetiti dječje hematoonkološko odjeljenje pa da čovjek shvati koliko je srećan što je zdrav, koliko su nevažni i besmisleni svi drugi problemi u životu mimo onih koje donosi bolest, posebno bolest djece – priča Angela.
Angela Murišić i njen sin su proveli 12 bolnih i surovih mjeseci na Institutu za majku i dijete na Novom Beogradu. Na svu sreću terapija je djelovala dobro i urodila plodom, pa su se u novembru 2012. godine vratili kući.
– To što ta djeca prežive tokom liječenja, mogu samo hrabri i jaki – ta djeca su istinski heroji. Meni je, recimo, kod kuće ostalo zdravo, ali mlađe dijete, a muž je bio rastrzan između nas, tog mlađeg djeteta i posla i ni sam nije bio svjestan gdje mu je bilo teže, sa nama ili bez nas – kaže Angela.
Njen sin, njen heroj, uskoro je, na veliku sreću svih, krenuo u školu i nastavio da živi kao i svi njegovi vršnjaci:
– Redovno smo išli na kontrole i provjere i sad, poslije tri godine vjerujemo da su ti strašni trenuci iza nas – uvjerena je ova hrabra i stamena žena.
No, ona nije zaboravila sve one koje je srela u bolnici koji su sa njom preživljavali sličnu golgotu, posebno ne one koji, na veliku žalost, nijesu imali sreće i nisu uspjeli da iz neravne borbe sa ovom podmuklom bolešću izađu kao pobjednici.
– Na odjeljenju hematoonkologije Instituta u Beogradu najviše je bilo djece iz Crne Gore – iz Ulcinja, Bara, Herceg Novog, Podgorice, Nikšića, Žabljaka, Rožaja, Bijelog Polja... A samo u 2012. godini čak sedamnaestoro djece je upućeno na liječenje od dječjih malignih bolesti van Crne Gore. Dječji kancer je bolest cijele porodice. Kao roditelji djece oboljele od kancera, pored ostalog, iskusili smo i koliko su veliki troškovi liječenja. Porodice tokom liječenja pored emocionalnih problema dolaze i na ivicu finansijskih snaga i bolest ionako siromašne porodice gura u bijedu i još dublje siromaštvo – naglašava Angela.
U tim razmišljanjima rodila se ideja za formiranje jedne nevladine organizacije za pomoć tim porodicama, ne samo u finansijskom smislu. Tako je 15. februara 2013. godine, na Međunarodni dan djece oboljele od kancera, registrovano Udruženje roditelja djece oboljele od raka „Feniks Crna Gora“. Osnivači su pet roditelja čija su djeca liječena od raka (troje je uspješno izliječeno, a dvoje je, nažalost, preminulo). Glavni aktivisti su Dijana Stojanović, predsjednica Udruženja, i naša sagovornica Angela Murišić.
– Cilj nam je – kaže Angela Murišić – da stečenim iskustvom i znanjem pomognemo oboljeloj djeci i da okupimo roditelje radi zajedničkog djelovanja u pravcu uzajamnog pomaganja i poboljšanja opšteg položaja u društvu roditelja djece koja se liječe, roditelja čija su djeca uspješno završila liječenje i, naročito, onih koji su, na veliku nesreću, izgubili dijete zbog maligniteta. Nedostatak podrške roditeljima djece oboljele od raka često dovodi do osjećaja napuštenosti, nemogućnosti završetka liječenja, poteškoća u nabavci citostatika i daljoj brizi o preživjelima. Sve to utiče i smanjuje stopu onih koji pobjeđuju bolest. Naš cilj je da se tim porodicama pruži adekvatna pomoć, kako po pitanju nabavke citostatika i ljekova uopšte, tako i u pogledu plaćanja smještaja u takozvanoj roditeljskoj kući u Beogradu i drugih pratećih i neizbježnih troškova. Takođe, ono što je bitno, brinemo i roditelje blagovremeno obavještavamo o novijim načinima i metodama liječenja ove zastrašujuće bolesti...
Zvončica
Svi roditelji oboljele i liječene djece s posebnom zahvalnošću ističu djelovanje Udruženja roditelja „Zvončica“. Ono u sklopu Instituta za majku i dijete u Beogradu vodi takozvanu roditeljsku kuću za porodice bolesne djece koje žive van Beograda.
– Tu svaka porodica i njihovo dijete imaju zaseban apartman – objašnjava Angela Murišić – a kuhinja i dnevni boravak su zajednički. Tu su svi kao jedna porodica jer prolaze kroz teške trenutke i pružaju jedni drugima utjehu. Tu ne dolaze doktori i medicinsko osoblje, pa se djeca osjećaju slobodnija za igru i druženje, baš kao da su u roditeljskoj kući. U Crnoj Gori, inače, od kancera godišnje oboli 15–20 djece ( u periodu od 2006. do 2012. godine registrovano je oko 80 djece oboljele od kancera, prim. B.S) i sva ona su uglavnom liječena na Institutu u Beogradu.
Samo hrabri mogu sve
– Među brojnim aktivnostima Udruženje je ljetos na planini Veruši organizovalo sedmodnevni rehabilitacioni kamp za djecu liječenu od raka i članove njihovih porodica pod geslom „Samo hrabri mogu sve“. To su nam omogućile donacije građana Crne Gore, koji svoj sitniš ostavljaju u donatorskim kutijama našeg udruženja. Cilj kampa je da se djeca oporave nakon duge terapije i liječenja citostaticima, ali i da se porodice povežu i ujedine.
Ispit za dobre i plemenite
U ovoj prilici je gotovo nemoguće i nabrojiti sve akcije i poduhvate Udruženja „Feniks Crna Gora“, a ostvaruju ih samo zahvaljujući donacijama i velikom razumijevanju i podršci koju imaju i od firmi i od građana. Primjera radi, Udruženje je proljetos u sklopu Dječijeg proljećnog vikenda u šoping holu Delta sitija u Podgorici organizovalo humanitarnu lutriju i za kratko vrijeme sakupilo 1.243,50 eura za dva dječaka, koji su tada liječeni u Njemačkoj.
– Naravno, svaka pomoć i donacija će nam i ubuduće dobro doći jer bez pomoći dobrih i plemenitih ljudi, onih koji razumiju i saosjećaju sa oboljelom djecom i roditeljima koji su imali nesreću da ih to zadesi, naša aktivnost će biti zanemarljiva – kaže Angela Murišić.
Kontakti
FENIKS CRNA GORA NVO
Žiro račun 510-71233-32
e-mail - fenix.crnagora@gmail.com
facebook -https://www.facebook.com/fenixcg.roditelji
web site - www.fenixnvo.me